Postovi
Brat bratu
Kada je počeo da se emituje Veliki Brat na B92, većina ljudi se iščuđavala što tako civilizovana, istinoljubiva televizija pušta takvo ponižavajuće smeće, takvu jednu gladijatorsku izdrkotinu. Koliko samo ijuju primedbi izneverenih ljubitelja objektivnosti i pristojnosti, prosto srce da ti stane od takvog razočaranja u očima nekadašnjih boraca i ljubitelja istine. Ali, istina je (moja) da B92 nije mogao biti iskreniji kada je usvojio Velikog Brata u svoju harmoničnu porodicu othranjenu na cerealijama i lekcijama o lepom ponašanju. Veliki Bata se osetio zapravo kao kod Kuće.
Onda sam pre neko veče pogledala film Na lepom plavom Dunavu i razmišljajući o ovom filmu, koji govori o jednom brodu na kom sirotinja sa Istoka izvodi gologuze plesove za barabe sa Zapada, pade mi na pamet koliko je u stvari logično što baš B92 pušta Velikog Brata. I to ne zato što se prilagođavaju zakonima tržišta, pa kao moraju nešto da zarade, da sklope po koji kompromis itd. To bi bila tek sitna mrlja na tako čistom licu. Ne! Evo šta ja mislim, tj. šta mi pade na pamet zahvaljujući Bajićevom filmu koji je govorio tako univerzalnim jezikom mesto da priča fino na srpskom o tome ko nas zapravo siluje i zašto i čije smo mi to zapravo kurve, tj. za koga gologuzi plešemo.
U osnovi Velikog Brata je, svima je poznato, sadističko uživanje u ponižavanju malih ljudi (onih iz gsp-a, sa pijace, iz komšiluka i svih drugih tako sramno uobičajenih mesta). Sadizam se sastoji u činjenici da mi gledamo kako prosečan narod provodi svoje male prosečne živote, koliko je pohlepan za parama, koliko je spreman da se natrti u đakuziju, da obuče tange, da plače što nema fen jer će izgledati jadno, da kaže kako mrzi homoseksualce, da pokaže svu dosadu, agresiju, beznadežnu glupost i ograničenost. B92 idealno poentira sa ovakvom promenadom levaka i bezočnika. Ono što ne može da nam kaže u lice u udarnom terminu, tj. u vestima, kažiprstu i peščaniku, a to je: jebo ti ja mater prostačino zavedena i zatupasta, gadiš mi se sve dok postojiš i sa mnom pločnik deliš, posredno govori preko svog usvojenika, Velikog Brata. Da se to kojim fantastičnim slučajem desi, u ovoj korporaciji tako dragom utopističkom maniru u kome "sve stvari dolaze na svoje mesto", Poligraf se sigurno ne bi oglasio.
B92 se u svojoj nutrini gadi naroda. Onog za koji se navodno bori, do kojeg mu je navodno stalo kada napada one koji mu oduzimaju pravo, čuveno pravo na Istinu. Ok, B92 drži do istine, al je malo previše ujeban činjenicom da će žezlo istine primiti tako štrokave ruke, pa se trudi da uz istinu da i uputstvo za njenu upotrebu, pa i uputstvo za pranje ruku da se cenjena Istina ne uprlja. B92 se gadi prosečnog naroda, onakvog kakvog ga vidimo u velikom Bratu. B92 se gnuša njegove prostote, njegove pohlepe, gotovanstva, jalovosti.
I ako pogledate, većina emisija i vesti imaju taj neki propovednički ton, gde je osnovni diskurs, de da vas mi poučimo koja prava imate, ko vam o glavama radi, ko po vama sere, ko vam večeru jede. Iza ovog dobronamernog, strogog, trezvenog odnosa prema građaninu za kog se B92 navodno zauzima, krije se suštinsko gađenje i gnušanje prema primitivizmu naroda, prema njegovoj tuposti, i želja da takav narod bude prevaspitan, kažnjen i civilizovan. I tako mu veliki Brat dođe kao kec na deset, kao prosta tetka koja će da ubedi mamu i tatu da daju još koju kintu mladom i trezvenom potomku da sa sebe spere sve tragove prljave porodice iz koje je ponikao.
Pod izgovorom da je reč o tezgi, o gledanoj emisiji, o zabavnom programu, o preispitivanju granica realnosti bla bla, naš uzorni B92 iživljava svoju sadističku fantaziju tipičnog diktatora koji narod koji prezire sa zadovoljstvom i užitkom baca u gladijatorsku arenu naslađujući se time koliko je spreman nisko da padne. Gađenje nad svakodnevnim životom, nad prostim radnjama lišenim svake svesti o društvenoj stvarnosti kojom se njihovi voditelji ispravljenih kičmenih stubova bave sve u šesnaest.
VIP Veliki Brat koji je okupio neke od već memljivih likova iz devedesetih, omogućio je ekipi sa B92 da kazni one koji su radili kao dvorski zabavljači Miloševića, na način na koji su glumci nakon II sv. rata izvođeni pred sud što su zabavljali fašiste. U stilu, igrali ste za njega, sad ima da cupkate za nas, tako izborani, žalosno smešni poput omatorelih Pjeroa koji kilama pudera pokušavaju da pokriju izmoždena lica. Ima da igrate za nas! Sad ste naše kurve, mi uživamo u tome kako se ponižavate po zakonima našeg tržišta i ima da uživa ova prljava narodna stoka što sad sedi ispred malih ekrana i gleda vas. B92 je mali zli, tobož kapitalistički distanciran, posrednik između narodne mase koju prezire i od koje uporno želi da se ogradi (pod izgovorom da želi da je podseti na prava koja imaju) i sadistički uobličenih uzoraka te iste narodne mase koju šiba po dupetima da za nju igraju.
Da, iza tih tobož građanski glatkih lica koja se na posao voze biciklima jer je to, o, tako zdravo i pojavljuju se na urbanim žurkama, kriju se masno našminkani vlasnici bordela iz noćnih mora Žana Ženea koji uživaju kada Crnogorac dlakavih prsa prizna da bi linčovao pedere. Preko toga, moguli B92 bastilje kažu: vidite kolko ste gadni, isperite usta hedenšouldersom, dignite kredit za okrečene zidove što ne udišu isparenja vaših slavskih sarmi i vrisku vaše pogane dece. B92 mrzi narod, onaj što se vozi gspom, onaj što čeka u redovima za račune, onaj što mu noge otiču dok beznadežno protestuje zbog nepoštenih privatizacija.
B92 uživa da bude lik iz špijunskog filma, elegantni Džejms Bond koji se bori za pravdu u svilenom odelu sa našminkanim ustima seksi devojaka za vratom, onaj što se bori za narod sve dok ne mora da mu miriše čarape i sa njim seda za isti sto.
U ovom kontekstu, ispovedaonica u studiju velikog Brata je erogena zona B92 civilizatora. Lože se da vide propale klinke kako seru i plaču. Diže im se iza njihovih kožnih lica na te primitivne, privatne suze koje se Srbljanovićkinom alhemijom ne pretvaraju u suve i opore reči za diskusionim trpezama na kojima žderu svoja nabildovana mišljenja. Naravno, ona je iznad toga.
Veliki Brat je jedina istina koju B92 zaista misli.
Obznanili nasdvoje u 13. travanj 2008 1:28:56