Postovi

Calexico - Carried to Dust (Quaterstick)

Slika na MojBlogu

Dobre vesti iz pograničnog rejona: Calexico se, posle razočaravajućeg izleta u arty-farty main(indie) (kakva apsurdna kovanica) na prethodniku Garden Ruin (2006), s Carried to Dust vraća u formu.

Bend iz Tucsona, Arizona, nukleusa popunjenog nekadašnjim članovima ritam sekcije grupe Giant Sand (Convertino-Burns) svojim opusom je uveliko prešišao i matični sastav predvođen Howejem Gelbom (koji svakako važi za etalon  dobrog ukusa u alter rok sazvučju). To je i dovelo do fokusiranja na Calexico priču, uz dopuštene izlete u bendu Friends of Dean Martinez i remek dela Slush (1996) skrivenim pod šifrom Op8.

Teško je bilo očekivati da Calexico na novoj ploči ponovi vrhunce prezentovane na Black Light (1998) i Feast of Wire (2003), ali je s druge strane prijatno čuti stare majstore inspirisane. Nazvan po pograničnom mestašcu u Kaliforniji, bend je svoju reputaciju izgradio na ekscentričnom tretmanu rok/country idioma pomešanog s meksičkom folk muzikom iliti marijačima, svojim probojima u nadrealno mnogima je postao omiljeni "kravarski" bend.

U uvodnoj temi Victor Jara's Hands, posvećene čileanskom muzičaru koji je izgubio glavu voljom Pinočeove neo-liberalne diktature, naš kao i razigranom komadu Inspiracion, meksikanerski motivi su obilato u upotrebi. Ostatak materijala donosi prepoznatljiv odmetnički zvuk koji evocira pustinjsku atmosferu uz povremene izlete u zvučni eksperiment. Prijatan i sugestivan glas Joeya Burnsa svojom prigušenom emocionalnošću kao da uvek iznova suspreže gnev izazvan egzistencijalnom teskobom.

Ovoj ploči se može prigovoriti oslanjanje na svetlije trenutke u karijeri grupe, ali ako ga posmatramo kao konsolidaciju i zbijanje redova nakon fijaska oličenog u prethodnom izdanju, možemo se bez griže savesti prepustiti njenom nesumnjivom kvalitetu.

iOmbre!

 

Two Silver Trees

Obznanili nasdvoje u 5. rujan 2008 2:23:48

5 Comments:

Nisam ukačila ranije da je izašao novi album, baš ću da potražim, meni je uvek sasvim lepa zabava sa njima, i konačno neka grupa za koju ne moram da pretražujem pola neta da nađem. Bolje da stavite link za skidanje te muzike nego myspace.

A i sve te kovanice koje se smišljaju samo da bi se tagovali bendovi, koliko to iritira... mene, barem. Kao oni su ovo-ono ili trte-mrte, zajebi brate, kaži kakav je vokal, kakvi su ovi iza... grrr.
Ovo gore sam ja... Morti.
misli Anoniman (Neregistriran) u 6. rujan 2008 12:54:29
e morti, de si :)

kapiram da ima svuda ta ploča, a ne ostavljam(o) linkove da ne bismo imali problema sa redom i zakonom.

od sad šta god ti treba a ne mož' da nađeš piši k. ili meni pa ćemo ti poslati link.

kovanice: ponekad su zabavne, ali se slažem s tobom u globalu. ovde sam ih namerno koristio da bih izrazio prezir prema prošloj ploči.
Nije upućeno tebi to za kovanice, neko raznim mudrijaškim kritičarima što sede i smišljaju. Nego, otkrih skoro Sunset Rubdown, baš prijaju kad boli glava.
misli Anoniman (Neregistriran) u 7. rujan 2008 11:57:39
eh, mene zaboli glava od tih unjkavih glasića, probao - ne ide ;)
Add comment