Postovi
Cloudkicker - The Discovery (Self Released)
Verovatno svako od nas ima bar jedan bend iz inače dragog pravca koji uprkos pohvalama sa svih strana jednostavno ne može da sluša. U mom slučaju, to je prenapucana švedska Meshuggah.
Bog mi je svedok da sam se trudio da zavolim njihovih nekoliko albuma, ali uvek mi je tu nešto falilo da bih ostvario neku vezu. Poučen neveselim iskustvima, ovogodišnji obZen se nisam ni potrudio da preslušam. S druge strane, uvek sam obožavao da čitam njihove intervjue po stranjskoj štampi gde oni relativno narodskim jezikom objašnjavaju sve te uvrnute sviračke tehnologije & neparne ritmove na kojima bi im pozavideli i makedonski čergari.
Zato dosad malo poznati američki sastav Cloudkicker uleće savršeno kao terapija, nešto kao Meshuggah za ljude koji ne vole Mešugu. Dakle Meshuggah minus vokali. Raskrsnica između post-roka i metala. Kupljeno.
U velikom delu trajanja ove ploče, dupli bas bubanj se ponaša poput džojstika podešenog na auto-fire, dovoljno moćna i zločesta gitara, funkcionalno odsvirana bez previše izdrkavanja, dakle baš kako treba. Tu su i fini tiši pasaži, koji pokazuju da ova braća nisu samo jednonamenski bend.
Naslanjujući se na etiku krvavog rada kao jedine forme prisustva u javnosti, bend je nedavno izbacio i EP The Map is not the Territory, zvanično najavljen za iduću godinu, tj. za nekih petnaestak dana. Dok se ne upoznamo sa materijalom, da kažemo da naslov momentalno budi kosovske aluzije.
Kome nije strana funkcionalna žestina sigurno će imati čemu da se raduje. Ako ništa drugo, ona sigurno rasteruje oblake sa horizonta.
Obznanili nasdvoje u 13. prosinac 2008 21:23:54
0 Comments: