Postovi
High Places - S/T (Thrill Jockey)
S jedne strane, živimo sa crnim vestima s berze koje najavljuju skoru propast kapitalizma kakvog smo znali, i zebnjom koja se uvlači u kosti eksploatatora svih fela kako će živeti kada se bajka završi i novac prestane da ima vrednost. S druge, kao da imamo najavu novog života koja nam dolazi sa savremene muzičke scene.
Veoma je teško definisati o čemu se tu zapravo radi, ali fakat je da smo u poslednje dve godine svedoci nekoliko ploča koja stvaraju neviđenu radost kod slušaoca prilikom konzumacije. Neka vrsta audio droge bez kontraindikacija - imali smo Pandu Beara (kao i njegov matični sastav Animal Collective u nepretencioznijim trenucima), njegovog rodjaka s mora El Guincha ("preskače ti ploča" reče mi jedan gost iz Broda prošle srede dok je išla jedna od njegovih pesama), Ariel Pinka i njegove nemirne grafite, te skupine Death Set i Best Fwends i najzad hipijevsku koloniju Dark Meat. Da ne pominjemo globalnu vezu oličenu u Konono No 1 i naše trubače (i njihove derivate), oni se nekako uklapaju u celu ovu priču.
I ovlaš gledano, reč je o prilično širokom dijapazonu umetnika. Oni ne sviraju ni sličnu muziku, no spaja ih čista, gotovo dečija emocija, tribalni ritmovi i inicijalna životna sreća stvaranja pretočena u zvukove. Dovoljno jaki da prevaziđu obruče svih zala koji nas okružuju u svom izrazu (a koji se svi odreda temelje na laži i ubeđivanju), oni ne vraćaju samo veru u savremenu muziku, već i u ludičku crtu čovekove prirode, bogu hvala neuništivu.
Tako dođosmo i do bruklinskog muško-ženskog dueta High Places, koji se svojim originalnim izrazom uklapa u gorepomenuti katalog. Problemi pri definisanju njihove muzike se podrazumevaju, no želja nam je da probamo: izvorski čist glas Mary Pearson probija se kroz prigušene, maglovite i vodenjkaste svetove - delo multiinstrumentaliste Roba Barbera. Njegova kreacija je i elektro i hiphop i dub i sve i ništa od toga - i nežna kad je čvrsta, spora kad je brza, temeljno strukturisana i kada se čini da se improvizuje, ali uvek razoružavajuće blaga i jednostavna u svojoj složenosti.
Krajnji rezultat je fascinantan - imamo ploču koja ima kvalitete da pomiri i teške ljubitelje arty pristupa i ljude koji bi da se samo zabavljaju, i one kojima je muzika prijatelj pri čitanju i sredstvo za uspavljivanje do jedinki kojima je nepresušna potreba - izvor nade, inspiracije, motiva i, što da ne, pokretačke snage.
Rečenica Elvisa Kostela "Pisanje o muzici je kao igranje o arhitekturi" nikad nije bila tačnija.
Golden (fan video)
Obznanili nasdvoje u 6. listopad 2008 1:23:23
0 Comments: