Postovi
MoHa - One-Way Ticket to Candyland (Rune Grammofon)
Zbog glasne muzike, kao klinac sam imao dosta problema sa komšijama. Sigurno je da im je mnogo lakše od kad koristim isključivo slušalice.
Ako vi niste od te fele, novi, treći (?) po redu album norveškog dvojca MoHa! je hidrogenska bomba za uši nenaviknute na zvučni terorizam. On ima moć da i najtvrđe glave momentalno primora na kapitulaciju, poput one kumanovske.
Za ove sumanute Norvežane prvi put sam čuo čitajući izveštaj sa njihovog prošlogodišnjeg nastupa u Rexu na kultnom blogu Meha Krljića i istog trenutka se zainteresovao za njihov rad. I pored najbolje volje, nije mi pošlo za rukom da iskopam bilo kakav njihov zvučni trag na netu, sve do sada, i onda je aktualna ploča premašila sva moja očekivanja.
Čeoni sudar indastrijala sa džez improvizacijom (ne bez izvesnih asocijacija na bolje radove Džona Zorna) i primitivnim diskoidnim ritmovima (valjda se to zove darkwave) poput suše isisava svu pljuvačku iz usta zatečenog slušaoca. Opet, s druge strane kompozicije na ovoj ploči nisu lišene neke meta-strukture i kao takve su lakše za slušanje od nojz trudbenika kao što su japanski poletarci Merzbow i Masonna, ili hajpovani Prurient.
Uz sve rečeno sjajno ide i uvrnuti humor, kako u klovnovski intoniranim deonicama tako i u meni veoma smešnom naslovu ploče. Ukratko, nezaobilazno štivo za sve koji smisao svog postojanja nalaze u muzičkoj shizoidnosti. Svi ostali nalevo krug, da ne bude posle da sam navodio na zlo.
Obznanili nasdvoje u 5. siječanj 2009 8:19:12
0 Comments: