Postovi
Oteto Kosovo (Oloupene Kosovo, Češka TV, 2008)
Dokumentarac u proizvodnji Češke televizije podigao je dosta prašine u toj srednjoevropskoj zemlji, čija je Vlada odložila njegovo emitovanje, (kad je procureo na net, pušten je) jer je u to neko vreme (sredina maja) trebalo, uz prijateljsko uvrtanje ruku atlantskih saveznika, priznati nazovi-državu.
Ako neko i ima iluzije zašto Kosovo redovno čašćavam tom kvalifikacijom, posle gledanja ovog filma neće više imati nimalo sumnji, pod uslovom da drži oči otvorene. Iznuren decenijskim medijskim ratom u kome su dželati postali žrtve, bilo je trenutaka prilikom gledanja ovog filma u kojima nisam mogao da verujem svojim očima. Brdo dokumentarnog materijala, uključujući i zabranjene dokumentarce o Srbima s Kosova početkom osamdesetih, apostrofiran kontekst u kome je potanko objašnjenja uloga Tita u kosovskoj drami (gde je i kritika politike prema Srbima en general bila označavana kao nacionalizam, ah, kako to zvuči poznato!) , albanskih boraca za ljudska prava oličenih u etničkom čišćenju svih ostalih građana južne srpske pokrajine, kratkovidost Slobine politike, koji je mislio da će Albance moći da potkupi pustivši ih da rade šta hoće.
Možda i najjači trenuci su oni u kojima se nalaze naši zapadni prijatelji. Rečenica neimenovanog američkog diplomate: mi ne biramo ciljeve prema prijateljima, već prijatelje u odnosu na ciljeve, objašnjava patološki odnos globalnog hegemona i njegovog miljenika u vidu OVK i njihovu ulogu u Vavilonskoj kuli Novog svetskog poretka. Pojam "humanitarna intervencija" je dobio svoj zasluženi orvelovski epitet, a nije zaobiđeno ni tužno ishodište u vidu vojne baze Bondstil, druge po veličini američke baze van SAD (valjda je #1 Okinava, gde malo-malo pa siluju neku decu), čija se slika u doba liberalnih sloboda, tolerancije i demokratije ljudskih prava ne može naći nigde na Netu.
Gledaoci sa slabim stomakom neka preskoče ovaj film jer će videti kako atlantsko-albanska praksa izgledaju izbliza - ugljenisana tela, leševi koji se raspadaju i opisi albanskih terorista kako su posle silovanja petnaestogodišnjoj Srpkinji odsekli uši. Ženski lelek za najbližima i stalna zapitanost o komforu 20. veka, te nepromenjenosti srpskog položaja nakon svrgavanja Miloševića ostaju jedini eho ovakve prakse koja proizvodi samo muk. Muk je toliki da je mnogima muka od ovakvog života, i radije bi živeli neke drugačije sudbine - site i napojene, uprkos svemu što se događa oko njih i progutaju vrednosti po kojima su Tači, Čeku i Medlin Olbrajt na strani dobra... Zato Česi i snimaju dokumentarce o nama, a ne mi sami (čast izuzecima).
Oteto Kosovo je preko potreban analgetik svima koji se nisu poveli za zavodljivim obećanjima evropskih perspektiva, u kojima je onima koji manipulišu jedino i zagarantovan komforan život kreiran na nesreći svih ostalih ljudi. Česima, osetljivim na sve što zamiriše na Minhen, uprkos činjenici da je satelitska Vlada poklekla i na kraju priznala nazovi državu, svaka čast.
Film je dostupan i preko striminga na internetu, čini mi se sa francuskim prevodom na sajtu google video.
Sam kraj filma - suština srpskog viđenja (1:56 - 2:33) - Svaka ti je Njegoševa brate!
Obznanili nasdvoje u 23. listopad 2008 18:08:19
1 Comments: