Postovi
Smejurija ili lakrdija? Pitanje je sad.
Tako je, pre nekoliko sati u Luksemburgu EU je potpisala sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom. Sporazum su potpisali Dimitrij Rupel ispred EU i Božidar Đelić u ime Srbije.
Da se nalazimo u normalnim okolnostima ovo bi bio povod za slavlje. Evropski standardi, veća šansa za progres i ostale mantre života po meri čoveka 21. veka su svakako dobrodošle u bilo kojoj zemlji, pa čak i u pokušajima državnosti kao što je Srbija.
Nažalost, ovde nije reč o tome. Sam potpis je manjkav i pitanje je da li služi ičemu osim u predizborne svrhe (u slučaju Srbije) i pranju savesti (u slučaju EU, uz pretpostavku da savest u svetu razvijenih postoji).
Jer, pod jedan, sporazum je potpisan ali je odmah stavljen van snage kako su izjavili predstavnici Holandije i Belgije posle sastanka ministara zemalja članica EU upriličenom pre svečanog potpisivanja. Kao uslov za primenu postavljeno je hapšenje najpoznatijeg haškog begunca. Postavlja se pitanje zbog čega je onda potpisan sporazum ako se on momentalno stavlja van snage?
Da se ne bi suviše bavili unutrašnjim pitanjima EU, čiji deo Srbija, po svemu sudeći (priznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova većine članica, puštanje Haradinaja, da ne navodim neke druge i malo dalje primere "prijateljstva" čije posledice građani Srbije itekako osećaju na svojoj koži bez obzira na stranačke simpatije), neće postati još najmanje deceniju ako ikad i bude postala članica, skrenućemo pažnju na Đelićev potpis.
Bez sumnje, nedelju i po dana pred izbore u zemlji sa veoma polarizovanim biračkim telom, u pitanju je jedan vrlo neodgovoran čin za koji ne postoji konsenzus u srpskom društvu. Iako ćemo u idućim danima biti zaglušeni graktanjem šampiona demokratije poput Šutanovca, Đilasa i Čanka, da ne pričam o Čedi i Bilji, da je reč o rešenju, ipak se kao prvi utisak nameće da ovaj čin neće doprineti rešavanju velikih raskola u društvu, već će produbiti stare i napraviti nove, koji su i sada neizdrživi. Kome je to u interesu?
Druga bitna stvar koja upada u oči je pitanje odakle odjedanput tehničkoj vladi kapacitet da potpisuje ovakve akte u ime cele države? Prisetimo se, do pre mesec dana, isti ljudi koji su se zalagali za potpis na sporazum van snage pravdali su oklevanje sa potpisivanjem ranije ugovorenih poslova oko prodaje NIS Rusima i koncesije za put Horgoš-Požega, nedovoljnim kapacitetom izvršnog dela vlasti čiji je legitimitet pao raspisivanjem parlamentarnih izbora.
Podsetimo, to su isti oni ljudi pojačani "ekspertima" koji su ćutali kao zaliveni kada je u vreme slavne "Sablje", "Sartid" van bilo kakvih pravnih regula praktično poklonjen Amerikancima. To su isti oni ljudi koji su 2001, izglasali zakon o radu koji je poslodavce izjednačio sa ubitačnom kombinacijom feudalca i robovlasnika u jednom biću.
Krajnji utisak iz Luksemburga je da smo opet ispali jadni. Kao izgladnelo kuče koje na zvižduk gazde odmah doleće vrteći repom ne bi li mu udelili koji komad, pre nego što ga opet išutiraju. I posle to sebi predstavlja kao trijumf.
Da se razumemo, ja sam potpuno nepristrasan po pitanju porekla nečega što je dobro. Ako su evropski zakoni dobri - ajde da ih primenjujemo, ali zbog nas a ne zbog Evrope. Nažalost, iz te tačke su uglavnom dolazili ukori, grdnje i prebacivanje krivice. Ako SRS dođe na vlast 11. maja pišite pismo žalbe adresirano na Brisel.
Za osam godina smo videli da se demokratija i Evropa u neoliberalnom ključu ne mažu na leba ali itekako proizvode knedle u grlu. I posle svega, dopuštam mogućnost da se varam i da može i od Evrope da stigne nešto dobro. Ako bude tako ja ću biti prvi koji će reći "Pogrešio sam". Nažalost, mislim da će vreme pokazati da sam bio u pravu.
Dakako, ovo je tek (koznakoji) početak. Ratifikacija je još daleko, ako je uopšte bude posle 11. maja. Kako se u ovom trenutku čini, sve je izvesnije da ćemo posle tog dana gledati neka druga lica kao glavna lica naše države u pokušaju. Naravno, ako Vlade uopšte bude.
Obznanili nasdvoje u 29. travanj 2008 17:45:58
0 Comments: